Amika.rs

А р Е н А


Srba Ignjatović: Demić nedostojno i vulgarno insinuira


Mail poslat „Kuriru“ 13.06.2013.

Poštovano uredništvo "Kurira",

Dostavljam vam blago dopunjen tekst odgovora na napad Mirka Demića i marginalizovanu interpretaciju mog teksta koji ste 13.06. objavili. Insistiram da ova verzija bude integralno objavljena, kako nalaže Zakon. U suprotnom ću morati da se, zarad zaštite ličnog integriteta, obratim sudu, kako kada je reč o vašem listu, tako i samom Demiću, zarad zadobijanja satisfakcije i pobijanja kleveta.
Molim da me o vašem stavu pismeno obavestite.

Srba Ignjatović

11 070 Novi Beograd
Španskih boraca 54

 

Demić nedostojno i vulgarno insinuira

Gnevni kolega Mirko Demić, književnik znatnije prisutan u poslednjih petnaestak godina i direktor, dakle plaćeni službenik kragujevačke biblioteke, ili je loše obavešten, ili zlonameran, a po svoj prilici i jedno i drugo. Budući da smo se svega jednom uzgredno sreli, neću se baviti njegovim karakterom i etikom, ma kako da ih je manifestovao, i mada je dao dovoljno „materijala“ i za redovnu sudsku tužbu.

Nisam advokat Ministarstva kulture, niti presednik komisije Ministarstva koja se bavila književnim časopisima, manifestacijama i nagradama. Još manje sam očaran što je taj rad bio limitiran sa ciglo 20 miliona dinara kojima se raspolagalo za sve projekte iz Srbije, uključujući Vojvodinu i Kosovo i Metohiju. Lično sam se zalagao da „prođe“ što više kandidata izvan Beograda i Novog Sada, a pogotovu u onim sredinama gde osim nekog časopisa ili manifestacije Bog zna čega drugog i nema. Notorna je stvar da svaka komisija odlučuje većinski, te je svakom razumnom jasno da ja, kao njen član, nisam imao nikakve šanse da sprovodim nekakvu samovolju. Još manje da „ukradem“ pare kragujevačkom časopisu „Koraci“, ili niškoj „Gradini“, za koju sam se, uzgred, izričito založio. Što se tiče časopisa „Savremenik plus“ koji uređujem preko dvadeset godina potpuno besplatno, dok je sam časopis jedan od dva najstarija u Beogradu, činjenica je da je on, posle četiri godine u kojima ga Ministarstvo nije podržavalo ni jednim jedinim dinarom, prošle godine podržan sa 150 hiljada dinara a ove godine sa skromnih 300 hiljada, kao i većina drugih publikacija, uz izuzetak onih koje su dobile duplo veći ili i znatno veći iznos. Pri tome je zapisnički konstatovano da sam se izuzeo iz odlučivanja o „Savremeniku“, a svi koji me iole znaju svakako mogu da potvrde da ni u obrnutom slučaju, odnosno da je odluka bila negativna, ne bih rekao ni reč. Toliko o Demićevoj „krunskoj insinuaciji“.

Nedužni čitaoci Demićeve paškvile mogli bi, u neznanju, da pomisle kako članovi komisije, poput nekakvih Arkanovih sledbenika, drže hrpe para na stolu i dele ih između sebe, odnosno nekakvim pajtašima. U stvarnosti će taj preskromni kulturni dinar budući korisnici trošiti uz sklapanje komplikovanih ugovora i otvaranje posebnih podračuna kod filijala Trezora, i to strogo namenski, uz pravdanje svakog dinara. Očigledan je cilj da se trošenje više nego tankog budžetskog novca što više uspori, ali adresa za objašnjenja te vrste je jasna: reč je o Ministarstvu finansija i njegovim čelnicima. Zato meni preostaje da se bavim isključivo Demićevim neistinama.

Član žirija za nagradu „Milan Rakić“ Udruženja književnika Srbije već godinama nisam, te je i to obična insinuacija. Demić očigledni nema običaj niti da se obavesti, niti da porazmisli pre no na nekoga grubo nasrne. Jesam formalni član komisije za međunarodnu saradnju UKS, ali je to udruženje iznos od milion dinara dobilo kao podršku za pedesete jubilarne susrete. Inače ni u radu UKS, niti spomenute komisije, već godinam ni na koji način, pa ni običnim fizičkim prisustvom, ne učestvujem, što takođe nije nepoznato. Buncanja o Oktobarskom salonu i propasti džez festivala Nišvil nemaju nikakve veze sa radom ove komisije već su običan politikantski „začin“ Demićeve nepristojne i netačne tirade.

Takođe nije tačno da Srpsko književno društvo, valjda Demićeva „stranka“, nije dobilo novac ni za jedan svoj projekat. Tako je „Književni magazin“, publikacija SKD-a, dobio istih 300 skromnih hiljada dinara kao i „Savremenik“. Na volju je Demiću, izgleda jednom od onih koji su godinama bili naviknuti na milionske premije, da se žesti i iznalazi politikantsku „dlaku“, u situaciji u kojoj je čitava kultura na više nego „tankoj hrani“, ali mu to ne daje pravo da zlokobi, insinuira, izmišlja i vulgarno kleveće ma koga ko u ovoj kulturi decenijama dela mahom o tankom ili i sopstvenom „ruvu i kruvu“. „Koracima“ i njemu lično svejedno želim opstanak i uspeh.

Srba Ignjatović



Amika.rs