Amika.rs

Иван Т. Брковић - Чикаго - САД


Foknerova “Buka i bes” u četrnaest boja

Sajam je prilika i za vizuelni roman, ne samo da ga gledaju, nego i da malo, makar sa strane, škiljnu i njegovim očima na promenadu ne samo knjiga, nego i autora, pevaca, glumaca, rezisera-bildera i čak jednog bivseg ministra. Ja samo mogu da sanjam o tome da se promuvam medju toliko knjiga kao da se osecam medju svojim pravim narodom.

Pre neki dan sam naleteo, slucajno, na natpis o novom izdanju Foknerovog "real son-of-a-bitch" "najbolje sto sam ikada napisao" romana Buka i bes. Pre nego sto je knjiga objavljena l929. godine Fokner je pisao uredniku izdavacke kuce koja je, posle mnogh odbijanja, prihvatila da objavi BiB:

“Ako bih samo uspeo da bude odstampana, onako kako treba, u razlicitim bojama da
oznaci razlicita vremene u Bendzijevom poglavlju, prateci tok dogadjaja, sve bi verovatno bilo jednostavnije."

I skoro vek kasnije, Folio Society je objavilo BiB, sa Bendzijem u l4 boja. Kako izgleda jedna strana i kakva je " paleta boja" upotrebljena u obojenom Bendziju mozes da nadjes na sajtu Folio society, kad ukucas “the sound and the fury”.

Pre nekoliko godina jedno vreme sam se igrao sa recju dosada i pomisljao da je pisem u razlicitim nijansama pinka kao i reci izvedene od njena tri slova, ali nisam otisao dalje od nekoliko stranica.

Letos sam herojski citao Mape, teritorija Misela Wellbacka pisuci njegovo prezime na engleskom. Za mene je srediste knjige ulazak smrti autora u u istoriju romana. Nije mozda iste vaznosti kao smrt Boga kod Dostojevskog ali pisac je za svoju knjigu Bog.

Drugi obimni roman koji sam citao i citao a nisam uspeo da zavrsim Pamukov Muzej nevinosti. Ljubavne jade mladog Kemala P. varira na preko trista stranica. Privlacna je ideja Muzeja kao neke paralelne istorije knjige. Uostalom sada kada je Muzej otvoren u Istambulu roman komunicira na neki nacin sa sopstvenom realnoscu.
Ne znam da li je i sama knjiga eksponat u svom muzeju.

Ivan T. Brković



Amika.rs