Amika.rs

Зорица Сентић - Кан - Француска


OTVORENO PISMO

"Ako hoćes da upoznaš jedan narod slušaj njegovu muziku." PLATON

Madame, Monsieur, Dame, Gospodo,

molim Vas, imajte poštovanje prema jeziku! Prema bilo kom jeziku. Svi jezici su lepi i tako svoji.

Ja govorim dva jezika.

Jedan vrlo loše, a on je moj maternji, srpski jesik. Pola veka ga nisam govorila. Odnedavno sam iz ličnih razloga nanovo započela da ga učim. Od bitke sa sedam padeža sam odustala. Al’ sada me ljudi bar malo više razumeju, a i ja njih. Mada…to je velika tema - razumevanje - medju ljudima. Moj srpski ima i imaće zauvek žutu boju sa juga. Sa mirisom mrvka od kude je Koštana, malce na Vardarot. Jer moj maternji je ustavari Levosojski. Levosoje, selo u blizini Vranja, još bliže Bujanovca.

Drugi, a ustvari prvi, to je francuski jezik. Recimo da sam dosta ponosna na svoj nivo. Od malih nogu mislim i pišem na francuskom. Četvrta godina kako prevodim svoje tekstove i neko doda ili ispravi onih pet padeža koji mi nedostaju. Dakle, i u ovom tekstu ima korektura, hvala Nataši.

Dosta o meni.

 

Ovo pismo je za Vas, Madame et Monsieur pevači Srbije.

Francuski jezik je previše, ali previše lep ... i zaslužuje najveće poštovanje. Madame et Monsieur, molim Vas, ako ne znate francuski, ne pevajte na francuskom!

Slutim, i imam tačan izvor da su Francuzi počeli ponovo da vole Srbiju... (pouzdano verujem). Verujte mi i Vi na reč, jer i ja radim na tome, svojim malim mogućnostima. Bar u mom okruženju, mnogi su promenili mišljenje... Mnogi, za moje skromne mogucnosti!

Molim Vas... preklinjem Vas, ne radite ništa sto bi menjalo njihov pogled prema nama.

Iako je francuski jedan od najmelodičnijih jezika, ne može svako da ga peva.


Reči imaju veliku moć ...

One su sposobne da lažu, da kradu, da izdaju, da vole, da zatvore, da ...one su sposobne svašta da učine!

One su u stanju da kažu više nego što mislite. Ne igrajte se njima.

Muzika ima veću moć... za one koje imaju sluh. A još veću za one koje čuju nečujno.

‘’Sve je bilo muzika’’, čao Arsene, i sve ce možda opet postati muzika…

A reči i muzika, to je najlepše i najopasnije oružje na svetu.

 

Ja Vas još jednom molim da se ne služite francuskim ako ne znate dobro da ga koristite.

 

Kolko vredi da budemo loš primer?

Za koju sumu vredi rušiti lepu sliku jedne zemlje?

Naučila sam u svom malom životu da iako mi se nešto jede, mozda ne smem...ili ne mogu ga sebi priuštiti. I da mogu živeti i samo sa tim što imam. Ne moram da imam to što druge imaju...recimo, lepe grudi ili …Ninovu nagradu. Lažem malo, Ninovu bih rado primila.

 

Molim Vas, dragi pevači Srbije, da se ne ljutite.

Možda sam trebala ovim rečima započeti pismo… kasno je, i ako se ljutite, to neće nikome pokvariti dan, sem vama. I nemojte se ljutiti, draga Madame, ljutnja stvara bore ! ( proteze, botoks i ostale inovacije za lepšu lepotu, nisu više sigurne...)

Iako boje mojih reči mozda nisu u Vašim kolorima...ovo nije kritika. Ne bih to sebi dozvolila. Ne volim da kritikujam ako ne znam da uradim bolje. Ne bih znala da pevam, inače bih vam pokazala.

 

Ali u ovom slučaju dozvoljavam sebi ovo ''otvoreno pisamce'' jer zaista me sramota da moji prijatelji upoznaju Srbiju kroz ono što sam imala prilike da čujem ovih dana…

 

A nije da mi nemamo lepe tekstove...

A nije je da mi nemamo lepu muziku…

 

Ako bih se ja pitala, evo šta bih:

Ja bih starogradske pesme promovisala u belom svetu. Mada beli svet nije uvek beo.

Da Madame, da Monsieur, starogradske na našinski i bez prevoda.

Tvrdim uporno da bi se one dopale velikom broju ‘’melomana‘’ u svetu.

Da l’ su engleske pesme prevedene?

Neprevdoljivo je sve.

I zašto prevesti?

 

Da sam Ministarka, sto nikada neću bit, ja bih tražila da se izglasa poseban budžet, ne bi li se naša starogradska muzika promovisala po svetu.

Nemamo samo tenis i rakiju…

Ujedno bih nekim pevačima zabranila da pevaju, nekim Ministrima pokazala kako se radi… ups, ovde već prelazim granice…

Al’ ja sam previše stroga. Zato bih imala vredne talentovane pomoćnike… šaku mladih u trendu, i recimo one druge generacije, one koja se dosadjuje u penziji, a toliko toga znaju …i mogu!

 

Uz osmeh XXL veličine, hvala na Vašem razumevanju.

Sa velikom nadom, dragi Pevači, da će ove male reči bar da Vas nasmeju, ali nije samo to bio cilj…Nadam se da sam uspela da Vas sprečim da pevate na francuskom. Ili Vas bar motivisala da ga naučite.

Sve se uči…pokušajte. Ja sam naučila. Zašto ne biste i Vi?

Al’ ne, ne sijaju zvezde ni lepše ni jače u Pariskom Nebu!

Zorica Sentić

http://zoricasentic.blogspot.com
"i ko ne traži nađe... treba malo više vremena..."

 


Amika.rs