Amika.rs

Игор Анђелковић - Кобе - Јапан


Чаробњаков савет: «Прати пут од жуте цигле»

MAILS OF JAPON – 5 i 6.

From: Igor Andjelkovic

Fri, 17 Apr 10:32:20 +0900
Pricao sam sa Snezanom Jovanovic iz ambasade i pozvan sam da u Tokijo dodjem
28. na proslavu Dana drzavnosti. :)
Ulazim polako u diplomatski kor. Videcu da li cu moci da istempiram.

Tip iz SC je poslao kratku poruku, citiram:
Igore, posaljite tekst. Veoma zanimljiv clanak.
Pozdrav,
Boris
kraj citata.
Tekstic cu ja da prepravim onako kako bih ga ja napisao pa cu ti ga poslati na
reviziju. Doci cu i u subotu na posao (da saljem mail) pa slobodno salji odgovor.

Rekao sam i ovima iz firme da cu da probam da im postavim ime firme na SC (morao
sam da ih priupitam smem li to). Slazu se mada ne znam da li vide neku korist od toga.
Rekao sam im i za "Lepa sela lepo gore" pa ce verovatno neko od njih i hteti
da vidi film. Ne znam bas da li je pametno sto ce prvi YU film koji vide biti
ratni, ali uzdam se u Dragojevica i glumce (ni ja ga nisam gledao)...jebiga,
kad je to jedina nasa kultura koju trenutno imam na lageru...
Pametnjakovic

Sat, 18 Apr 10:48:34 +0900
E, 'bem li ga (uzrecica u poslednje vreme - ovde mogu da psujem koliko hocu, niko
me ne razume :))))) pazi kad se pojavim u ambasadi... :)))) )

Ja bih malo veci akcenat u textu stavio na to da su PRVO Srbi pozvalli Japance, a
tek onda ovo.

Razmisljam i o varijanti da pomenem Zvezdu i Tokijo 1991 (prvaci sveta) i
legendarnu parolu "Srbija do Tokija", a na kraju texta da bude nesto u fazonu
"Srbija do Tokija? Mozda. Srbija do Kobea - sigurno." Ili varijanta da su do tog
poziva Japanci o Jugoslaviji znali samo "Pixi", a od sada...i tako to. Ili
kombinacija svega pomenutog - da pocetak bude u fazonu istorijskog pregleda...u
globalu ostaje onaj text iz PP-a. I obavezno naglasiti da je prof. Teruoka dobila
Andjela kao simbolican poklon zbog svoje angazovanosti oko pomoci deci -
izbeglicama.
Par detalja koje sam zaboravio da pomenem: dve devojke koje su pevale na onoj
priredbi su tako dobro otpevale da su bukvalno uspavale jednog klinca od 5-6
godina. Klinac je u sred pesme pao sa stolice i izazvao dobranu pometnju. :)))
A, bogami, ja primetih i ruku Japanske devojke u srpskoj ruci (international
cooperation, valjda, otvaranje prema svetu, srusen spoljni zid sankcija...nisam
ja cist)...
Da ne bih vise lupao,idem. A i vreme mi je. Kad ovo procitas, posalji misljenje.
A sad, svi na svoje radne zadatke!
(citat - S.M.)
CitatMajstor
**********

KAKO SE POMERAJU PLANINE
Desetodnevna poseta Beogradjana Kobeu
Pripremio: Igor Andjelkovic

Sta zna prosecan Japanac o Jugoslaviji? Ogromna vecina ce na rec "Jugoslavija"
reagovati sa "Piksi". Malo bolji poznavaoci sporta ce se setiti planetarno vredne
pobede Zvezde u Tokiju, poneko ce nabrojati nekoliko igraca nase fudbalske
reprezentacije, poznavaoci filma ce pomisliti na Kusturicu I "Underground", a
poneko je cuo i za Nikolu Teslu zbog cijih otkrica je svojevremeno jedna japanska
sekta slala svoje istrazivace u Teslin muzej u Beogradu. U Kobeu, gradu u
centralnom delu Japana ta slika o nasoj zemlji polako postaje bogatija.
17. januara 1995. Godine, Kobe je pogodio zemljotres jacine 7.2 stepeni po
Rihterovoj skali. Stradalo je 4000 ljudi, unisteno 55000 kuca, 120000 ljudi je
evakuisano a steta je procenjena na 100 biliona dolara. Iz celog sveta stize pomoc:
finansijska ili materijalna. Iz Beograda, iz Jugoslavije pod sankcijama, u teskoj
ekonomskoj situaciji i sa problemima oko zbrinjavanja velikog broja izbeglica stize
poziv da dvadesetoro japanske dece dodje u dvonedeljnu posetu.
Posle oporavka u gostima kod beogradskih vrsnjaka, daleko od razrusenog grada,
upoznavanja sa nasim nacinom zivota, kulturom i obicajima, japanski ucenici su se
vratili uz obecanje da ce svoje nove prijatelje pozvati u uzvratnu posetu.
Zelja je bila tesko ostvarljiva. Iako vesti u projektovanju i izgradnji,
Japanci do danas nisu upeli da potpuno obnove Kobe. Puno zgrada se jos uvek gradi,
mnogo ljudi jos uvek zivi u privremenom smestaju. Sredstava za put od Beograda do
Kobea nisu imala ni japanski ni nasi momci i devojke. Sa velikom zeljom da se oduze
prijateljima iz Jugoslavije i ispune dato obecanje, japanski ucenici pocinju
nemoguce: prodajom polovnih stvari i svojerucno izradjenih razglednica, sakupljaju
780.000 jena. Profesorka Teruoka, koja je japansku decu pratila na putu u Beograd i
koja je ucestvovala u programima pomoci deci izbeglicama iz prethodne Jugoslavije
dok je boravila u Austriji, prilozila je prihode sa svojih predavanja i pomogla da
se suma poveca na 4 miliona jena. Tada se u projekat ukljucuju gradjani Kobea,
gradska vlada Kobea i Poslovna cukarica iz Beograda i daju svoj doprinos.
I tako se ipak dogodilo da su dvadeset troje ucenika i studenata sa beogradske
Cukarice i dr Vesna Vojnovic, koji su pre tri godine bili domacini, proveli deset
nezaboravnih dana u Japanu.
Gosti iz Jugoslavije su boravili u japanskim porodicama u Kobeu i Osaki, i
svih 10 dana su proveli u intenzivnom druzenju sa svojim domacinima i razgledanju
znamenitosti Kobea, Osake, Hirosime, Himedjija i okoline, upoznavanju sa kulturom,
istorijom i obicajima Japana. Sta se sve desavalo tih dana, tesko je nabrojati:
posete istorijskum spomenicima,velicanstvenim hramovima i kulturnim manifestacijama
uz svakodnevno susretanje sa japanskom tehnologijom i gradjevinskim cudima, poput
skoro otvorenog viseceg mosta, najveceg u svetu. Fudbalska utakmica
Jugoslavija-Japan zavrsena je nasom pobedom, a tokom tih dana primecena je i ruka
japanske devojke u srpskoj ruci. Za Japance, omiljena srpska rec je "Idemo", a
cesto su se svi zajedno zabavljali pevajuci neku od veselih japanskih pesama.
U subotu, 4. aprila,u jednoj od gradskih kuca Kobea organizovano je druzenje
uz prisustvo dve stotine japanske dece i roditelja, stanovnika Kobea, predstavnika
nase ambasade, kao i nekolicine Jugoslovena koji se trenutno nalaze u Japanu.
Domacini su svojim gostima ukratko prikazali sve lepote i zanimljivosti svoje
kulture: tradicionalni japanski ples sa lepezom i predstavu lutkarskog pozorista,
izveli nekoliko kompozicija na japanskim instrumentima, prikazali muzicko-scenski
spektakl sa ogromnim japanskim bubnjevima. Nakon nastupa lokalnog benda, nasi su
preuzeli instrumente i organizovali nastavak zurke. Na kraju druzenja su svojim
domacinima otpevali, i to jako lepo, desetak popularnih i izvornih pesama: "Igrale
se delije", "Tamo daleko", "Moji su drugovi" i druge. Razmenjeni su mnogobrojni
pokloni a prof. Teruoka je kao simbolican poklon dobila sliku Belog Andjela, kopiju
freske iz manastira Milesevo. Dan je zavrsen vecerom u kineskom restoranu i
zajednickom posetom studijima za karaoke, omiljenoj zabavi u Japanu.
Poslednjeg dana gosti i domacini su obisli veliki zamak u Himedjiu, omiljeno
izletiste u tom delu Japana. Uz piknik-rucak pod tresnjama u cvetu, muziku sa
japanskih tradicionalnih instrumenata u izvodjenju grupe od sto sviracica u
kimonima, susret sa gradonacelnikom Himedjia i obilazak grada, druzenje je zavrseno
u diskoteci u Osaki.
Sutradan, na rastanku, pozdravi, mnogo suza i simbolicnih poklona. Domacini su
se pozdravili sa gostima uz nadu da je Jugoslovenima bilo bar priblizno onako lepo
kao i Japancima pre tri godine u Beogradu. Zapamcene su reci profesorke Teruoke
koja je, parafrazirajuci staru japansku legendu, rekla da je ovo druzenje nase i
japanske dece dokaz da prijateljstvo moze da pomera planine.
Danas, mnogo veci broj stanovnika Kobea zna za Jugoslaviju, Srbiju i Beograd.
Tome svakako doprinosi i uspesna saradnja Jugoslovenskog i Japanskog ogranka
medjunarodnog udruzenja studenata ekonomije i menadzmenta AIESEC ( AIESEC-a
Fakulteta organizacionih nauka iz Beograda I AIESEC-a Univerziteta u Kobeu) kao i
kulturni radnici Osake koji ce sledeceg vikenda u ovom gradu prikazati filmove
"Lepa sela lepo gore" i "Guernicu", jedno od ranijih Kusturicinih ostvarenja.
Beograd, Srbija i Jugoslavija tako i na ovaj nacin nastavljaju da se pominju u
Kobeu i Japanu.

Tekst omogucili:
Brainworks, Kobe,
SEMAX.CO., North York, Ontario,
Sluzbeni list SRJ, Beograd,
Sluzbeni glasnik RS, Beograd,
Prosvetni pregled, Beograd.

**********

NAPOMENA za SC:
Meni bi mnogo znacilo da se na kraju teksta pojavi ovih 5 firmi. Nase firme
su sponzorisale moj put do Japana (kao deo medjunarodne razmene studenata),
Brainworks je firma gde sam na praksi a SEMAX je deo Brainworks firme u Kanadi koji
ce poceti da radi sledeceg meseca. Mislim da bi i za Serbiancafe moglo biti
interesantno da se imena ovih firmi pojave uz tekst, jer to moze predstavljati
polaznu osnovu i prvi korak ka nekoj buducoj saradnji, tu posebno mislim na SEMAX.
Pozdrav!
----
Igor Andjelkovic

Eto, to sam konacno poslao...pa sad nek je bog na pomoci...
Ima jos...
Danas sam pricao sa gazdom, pitao me je da li bih kad se vratim nastavio da radim za
njih...sljakam programe i saljem preko interneta...objasnio sam mu oko fakulteta i
sl...razmislja da li da osmisli za mene program pripreme (edukacije) samo za ovu
godinu ili i za sledecu. Za periode kad ne ucim...
Inace, na mapi sveta u njegovoj sobi, stoje tri crvene i tri bele oznake: crvene na
Kobeu, Sangaju i Ontariu, a bele na Sangaju, rekao bih Okinavi i Beogradu. Nije prvi
april.
Mrtav Ozbiljan

Tue, 21 Apr 15:49:32 +0900
OBJAVILI SU!!!
Eto...
I to u maksimalnoj verziji, sa svih pet firmi (japanska, kanadska i tri
nase). Sa mojim imenom i slikama. Na prvoj strani medju ostalim
zanimljivostima...

Wed, 22 Apr 09:07:23 +0900
Juce je popodne bio panican dan. Nesto pricali ja, gazda, kinez i japanka sto je
zaduzena o meni i svi su sve pogresno razumeli. To je bila unapredjena verzija
"gluvih telefona", pri cemu se pravo znacenje zagubilo negde u vilajetima prevoda
sa srpskog, engleskog, kineskog i japanskog. Pri cemu japanci pomalo znaju i
engleski, a kinez zna pomalo engleskog a jos manje japanskog (a rekao bih da je sa
japancima pricao japanski). Na kraju je gazda priznao da je on glavni krivac i da
je od njega sve pocelo.
Uf...
Jos ne delim poklone, verovatno cu u Tokijo pa cu tamo da podelim prve - sredjuju
mi tipovi iz lokalnog AIESEC-a da u Tokiju spavam ne u hotelu nego kod nekog iz
Tokijskog aiesec-a. Pa cu tamo da izdelim nesto poklona.
Sa duznim postovanjem, misle da sam Amer... :)))
Od stanica do posla/kuce po 10 min.
Stanice: Suma, Takatori, Shin-Nagata, Hyogo, Kobe, Motomachi, Sanomiya.
Klopa, pice - nista posebno.
Budista Ortodoksnog Usmerenja

Wed, 22 Apr 16:05:36 +0900
Pokazao sam text i gazdi i jos ponekome, nisu bas skakali od odusevljenja
tako da su udarali glavama po plafonu, ali nisu bili ni mrtvi ozbiljni.
Izvesna doza iznenadjenja, nesto osmeha, trazili su da im prevedem na
engleski...nista spektakularno.

Sutra cu jos biti ovde, verovatno cu navratiti u firmu da saljnem jos koju poruku.
Lokalni aiesec je zvao aiesec Tokija i oni su mi organizovali 4 dana u Tokiju,
placam samo prevoz i verovatno hranu, bicu smesten u kuci nekog od njih. Kako sada
stoje stvari, krecem 25 uvece autobusom (najjeftinije), stizem 26., tamo sam 26,27,
28 (ambasada) i 29. 29. uvece krecem nazad. Sada cu jos samo da organizujem (posto
autobus ide Osaka-Tokijo-Osaka) da 30. provedem u Osaki,overim Osaku, odgledamo
"Lepa sela" i eto me u Kobeu 1. maja.
Ko prezivi, nek prica...
Indiana Jons

Fri, 24 Apr 14:08:36 +0900
Zuraja je 28., ne znam zasto...
Sutra ipak necu doci do posla, ovi ovde planiraju da rade nesto veliko
(fizikalisanje). Obicno navratim subotom, svratim do biblioteke, pa do
office-a da saljem malo poruke itd. Nesto cu sutra biti lenj...

Ide vic:
Granicni Prelaz - Shentilj
Vozi Mujo kamion iz Austrije u Bosnu. Dosao na granicu, i Slovenacki carinik
ga zaustavi. Odluci carinik da uradi mini tehnicki pregled kamiona.
Kaze carinik- upali duga- dobro je dela. Upali kratka - dobro dela. Upali
desni zmigovalec- dela. Upali levi zmigovalec - anpak Mujo ne dela levi
zmigovalec. Izadji i pogledaj.
Izadje Mujo iz kamiona, prodje dva puta oko njega i poce psovati sve po
spisku.
Kaze carinik - Mujo nije to tak velik problem, to je samo zmigovalec.
Kaze Mujo: "Ma pusti zmigovalec - gdje mi je prikolica."

Pa se cujemo kad se vratim.
Igor

Glupi vic za kraj:
Razgovaraju dve krave:
"Jesi li cula za onu bolest ludih krava?"
"Sta me briga, ja sam helikopter."

Date: Sun, 26 Apr 22:02:22 +1000
From: KATOSHIN <katoshin@....jp>

Stigao sam u Tokijo, sve je ok, mozda se ponovo javim.
Ako imate nesto hitno da javite, javite na ovu adresu (reply),
subject"for Igor" ,inace nemojte, zbunicete ljude.
Sin

Mon, 04 May 09:35:37 +0900

Eto, ja bio u Tokiju. Imam i slike, dokaze, svedoke...
Za sada kratak opis:
Cetiri dana, tri noci + dve noci na putu. aiesec Kobe me upakovao u
bus, aiesec Tokyo me sacekao. Spavao sam u tri razlicite kuce, obisao
par hramova, mega-budu, akvarijum, par zabavnih parkova, vidikovac, bio
na proslavi, odneo jedan primerak texta Snezani Jankovic...sta cu,
diplomatisem...
U aiesec-u Tokya stoji srpska zastava...hehehe...
Javnucu se kasnije...
Igor

Date: Tue, 05 May 14:41:38 +0900

Kad sam se vratio u Kobe, rekli su mi da je u okolini Tokya bilo par manjih
zemljotresa - nista ja nisam osetio. A Okinava je bogu iza tregera. To je skroz
dole na jugu. Jeste Japan, ali mislim da je meni bliza Kina nego Okinava.
Moguce je da mi sutra nece raditi mail, treba da predjem na novi racunar (nije nov
nego je drugi).
Talicni

Humor
Nas ministar prosvete u raju

contus - Apr 30, 05:06 (147.91.1.7)
Umro Dostojevski (sto i nije neka novost, op. prep.) i otisao na nebo. Pozvonio covek na vrata, sa druge strane Sv. Petar:
-Ko je?!
-Ja sam, Dostojevski, napisao sam mnoga poznata svetska dela izmedju kojih je i "Zlocin i kazna", i time sam mnogo zaduzio svetsku knjizevnost...
-Axa, dobro, ti si, ulazi...
Umro Ivo Andric i on otisao pred vrata Raja, sa druge strane Sv. Petar ga pita:
-Ko je?
-Ja sam, Ivo Andric, napisao sam mnoga dela kao sto su "Na Drini cuprija" itd.(da ne nabrajam, op. cup. poskocicu.) i
dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost.
-Axa, dobro, ti si, ulazi...
Umro nas ministar prosvete i ode pred vrata Raja. Sa druge strane Sv. Petar:
-Ko je?!
-Ja sam, Ministar prosvete u Vladi rep. Srbije, otvaraj!
-Ne moze tako, moras da se predstavis, kao sto su to pre tebe uradili Tolstoj, Dostojevski, Ivo Andric...
-A koji su pa ti?
-A, ti si Jovo, ulazi...

Thu, 07 May 08:54:51 +0900
Osetio sam ja da im nedostajem, a i znao sam da ce uskoro zurka pa da moraju da me
pozovu...
Da bi zuraja bila dobra, potrebno je da se ispuni bar jedan od sledeca tri
uslova:
1. Da traje tri dana;
2. Da navrati policija;
3. Da se bar trecina prisutnih sutradan ne seca zurke.

Igraju fudbal slonovi protiv mrava. Polovinom drugog poluvremena, slon br. 8
tesko povredi mrava br. 3. Mrava iznesu.
Posle utakmice, prilazi slon mravu :
-E, brate, izvini.
-Nema veze, i mi smo vas krljali.

Suma. Otvara se nova prodavnica. Sve zivotinje stoje u redu i cekaju otvaranje.
Prvi u redu - meda. Odpozadi se probija zeka i prolazi ispred mede. Meda ga
hvata, oplavi i baci na kraj reda.
Zeka ustane i opet se (sepajuci) probije ispred mede. Meda ga dohvati,
isprebija i opet baci na kraj reda.
Zeka jedva ustane, dovuce se do mede i kaze:
"E je*i se, sad cu ku*ac da ti otvorim..."
(*=cenzurisano)

Sumi je objavljen rat. Sve zivotinje su pozvane u odbranu.
Razmislja magarac:
"Necu u rat, a opet, necu ni da izgleda da sam kukavica. Znam sta cu: iseci cu
usi i nece me primiti - kome treba magare bez usiju?"
Razmislja lija:
"Necu u rat, a opet, necu ni da izgleda da sam kukavica. Znam sta cu: iseci cu
rep i nece me primiti - kome treba lija bez repa?"
Razmislja meda:
"Vidi ti magarca i liju, dosetili se. A sta cu ja? Nemam velike usi, nemam
dugacak rep...? Znam sta cu: iseci cu muda, kome treba medved bez muda."
Regrutacija:
"Megare, ti ne mozes u vojsku, nemas usi".
"Lijo, ti ne mozes u vojsku, nemas rep".
"Medo, ti ne mozes vojsku, imas ravne tabane".

Toliko od mene.
hehehe
Pozdrav
Igor Andjelkovic

Thu, 07 May 15:16:44 +0900
E, slusaj,
hoce ovi Japanci (aiesec) da im za njihov neki kao propagandni materijal
napisem koju. Pametnu. 20-30 reci. Tipa impresije firmom,Japanom,
praksom...sta sam dobio od prakse...a posto se ja bas nesto ovih dana ne
osecam pametnim, zamolio bih za prigodan komentar (ili bar smernice).
Jeste, sutra da mi je na e-mail-u.
Komentator Zaostao U Razvoju

Fri, 08 May 16:16:51 +0900
Nema frke, proradila mi masta. A i mislim da smo se malo pogresno razumeli
(aiesec i ja). Traze komentar od 30-40 reci. To su dve malo jace recenice. I
ovako cu mozda da prepravljam i da text pravim vecim. Hvala na smernicama.
Najteze mi palo sto sam morao da upotrebim nekoliko standardnih, izandjalih i
nebrojeno puta vidjenih izreka, ali sta cu. I ovako nisam bas siguran kako ce ga
prevesti na japanski. hahaha... Evo, ide komentar, engleska verzija (srpska i ne
postoji).

I think that working in Japanese company - "Brainworks", Kobe, studying
and practicing for my future job and living in Japan and meeting with different
people and different customs, will have a great influence on my future. It will
help me to improve my knowledge and abilities and allow me to understand
Japanese culture and way of life.

Igor Andjelkovic
Yugoslavia

36 reci, ako ne racunas veznike. To su trazili, neka pisu reklamaciju ako im se
ne svidja. Iovako mi nisu bas najbolje objasnili sta im treba.

Fri, 08 May 16:36:02 +0900
e, da...
Humor
sahrana sloba

boki - May 7, 1998 15:27 (195.66.160.221)
Umro Slobodan Milosevic pa se pokupili Srbi i Crnogorci da se dogovore oko sahrane.Crnogorci kazu:
"Mi ga necemo sahranjivat,jer nam je dosta muka zadao"
Srbi kazu:"Ni mi ga necemo sahraniti,jer je i nama dosta muka doprinio".Posle toga se Jevreji dobrovoljno javljaju da
sahrane sloba.Na to ce Crnogorac:"Nemojte,vi ste tako i Isusa Hrista sahranili pa vam je vaskrsnuo!"

Fri, 08 May 17:02:35 +0900
Vazno je da ce ga razumeti Japanci. Nego, ne znam da li smem da stavim ovo "u
razvoju"? Da mi se sef ne potrese...Resicu kasnije. Prvo im dajem prvu verziju, ima
taman reci koliko su trazili...
E, za recepte, pilav mi je neophodan...hahahaaa.....
Ajde, moze grasak, recimo. Lako cu ga prepoznati u samoposluzi. A moze i pasulj.
Uh. Na putopisu ne radim vec duze. Uskoro cu. I ima jedan broj pre Tokija.

Mon, 11 May 16:49:23 +0900
Hvala bogu, zahladnelo je (ko bi rekao da cu ja to ikd reci). Inace je vruce
u p..(cenzura). Zadnjih par vikenda, muzej-komada jedan, zooloski vrt-komada
jedan, posleposlovna vecera (aiesec i firma)-komada jedan...Sto mi nedostaje
podnevna dremkaaa....

Tue, 12 May 09:58:48 +0900
Kakvo crno dobro jutro...nisam spavao kako valja (preterao sam sa
grejanjem), taman sam malo odspavao, kad zvoni sat; jedva sam ustao,
oblacno, pritisak zeza, vlazno...ni istok nije kao sto je bio.
Duzan sam ja svasta, prica i prica. Evo, danas pocinjem sa
popunjavanjem praznina.
Kad se samo setim, ono kako je nekad bilo: drndam ja tako kompjuter
negde do dva ujuto, pa ko rek'o da prilegnem malo. Prilegnem malo, i
ustanem oko 9 ili 10. Odem, pazarim nesto u pekari, kupim novine,
vratim se i sve pojedem i procitam, i taman nekako bude oko podneva, a
meni se opet prispava. I, naravno , opet prilegnem. Podnevna dremka,
nije to sala...
Zev

Tue, 12 May 14:10:25 +0900
Za spavanje ne brinite, tu sam majstor. To je i bio problem juce: nesto sam bio
smoren pa sam legao u 9. Probudio se u 3:30 i eto...

Tue, 12 May 16:23:35 +0900
Evo ide cetvrti nastavak:

Doskora je Bangladezanin(iz moje kuce) mislio da cela Evropa koristi engleski kao
oficijelni jezik.
Jedan od lokalnih mostova je na tri sprata.

Na svim dokumentima stoji : godina 10. (deseta). Racunaju godine od smrti
poslednjeg cara (od dolaska na presto novog). Cim im umre car, resetuju godine na 0.

Vecina jela je bazirana na nekoj vrsti supe sa testeninom (malo deblji spageti). I
to se jede stapicima. Srkanje u tim slucajevima je uobicajeno ( i neizbezno).

Novi office moje firme se nalazi na mestu koje se zove Port Island. Vestacko
ostrvo, ogromna povrsina. Izgradjene su zgrade samo na polovini ostrva. Druga
polovina je za sada prazna. Velicina: uspeo sam da se izgubim na izgradjenom delu.

Sva japanska kola piste kada se krecu u rikverc.

Puno podzemnih i nadzemnih garaza. Pristup je ponegde liftom (za kola).

Trenutno me muce sa Vizuelnim C++ -om.
Na karti sveta u kancelariji predsednika kompanije stoje tri crvene oznake (Kobe,
Sangaj, Ontario (Kanada)) i tri bele (Sangaj, Tajvan i Beograd)

Sa moje plaze vidi se skoro ceo novi most. Stubovi i sajle su okicene sijalicama:
plavim i zutim. Uvece svetli i plavom i zutom bojom, naizmenicno.
Pri poseti nasih Kobeu (vidi serbiancafe) pitao sam gospodju iz nase ambasade ima
li u Kobeu i okolini nasih. Kaze - nema.

Japanski rostilj: na rostilj se bace: meso, sargarepa, bundeva, luk, kupus. Nikad
ne jedu nista presno sem kupusa sa majonezom kao predjelo.
Ovi moji Japanci (iz firme i aiesec-a ) imaju obicaj da mene poslednjeg obaveste o
svemu.

Omiljena zabava u aprilu: piknik ispod drveca tresnji. Nas piknik je bio u 7 uvece
(posle radnog vremena). Da bi zauzeli mesto, dva tipa iz aiesec-a su dosli tamo
ujutro i cuvali mesto ceo dan. Malo smrzavanja, dosta hrane, jos vise pica i
dogadjaja koje vam necu opisivati jer mi ne biste poverovali.
Bilo nas je tridesetak, imali smo baterijsku lampu da malo osvetli desavanje. Ispod
svakog drveta je bila po jedna slicna skupina. Najveci optimisti su doneli i omanji
generator koji je strujom napajao nekoliko sijalica pricvrscenih na tresnji.

Izgleda da su dvoje Japanaca iz firme u stvari Kinezi, jos nisam siguran.
Kad pada kisa, ispred svake radnje stoje plasticne kese - navlake za mokre
kisobrane. Jednokratna upotreba.

Po svim trotoarima u centru i vaznijim ulicama i stanicama postavljene su zuti
plasticni kvadrati u neprekidnim trakama. Kvadrati su neravni (sa izbocinama) i
sluze kao put za slepe.
(CAROBNJAK IZ OZA: PRATI PUT OD ZUTE CIGLE)

"Zlatna nedelja", zadnja nedelja aprila, ne radi se devet dana. Uz Novu godinu to
je sve sto imaju (imamo).
Raspitivao sam se od ljudi iz nase ambasade da za vreme "Zlatne nedelje" dodjem u
Tokijo. Istovremeno sam pozvan na prijem koji nasa ambasada organizuje u Tokiju
povodom Dana drzavnosti.

Zatekao sam se u Osaki.Ispratili su me do stanice. Sam se vracam u Kobe. Nisu mi
samo rekli u kom pravcu je Kobe. Penjem se na peron, sa jedne strane staje voz
koji ide u jednom a sa druge strane voz koji ide u drugom pravcu. Natpisi na
stanici - strogo na japanskom. Prisetim se ja vojske i obuke: odredjivanje strana
sveta. Godovi na panju, mahovina na drvecu, krosnje drveca...sve znam samo - nema
drveca. Severnjaca - videti zvezde u sred Osake - uzaludan posao. Vidim da moram da
priupitam nekog. Potrazim pogledom prvog uniformisanog (zeleznicara) i spazim
jednog na ulaznim vratima na jednom od dva upravo prispela voza. 30 metara od mene.

Krenem prema njemu. 20 metara - spazio me je. 10 metara - vidim mu strah u ocima,
naravno, ne zna engleski. Priupitam tek reda radi: "Do you speak english?", on
naravno zna samo da kaze "No". Kazem ja sebi, " A sad malo japanskog". Na cistom
japanskom sa kobeanskim naglaskom upitam: "Kobe?" i pokazem rukom prvo na njegov a
onda i na onaj drugi voz. Njemu lakne i na ne tako dobrom japanskom sa tokijskim
akcentom kaze: "Kobe." I pokaze na drugi voz. Za svaki slucaj, na perfektnom
japanskom sa tokijskim akcentom kazem: "Kobe?" i pokazem samo na drugi voz. A on,
na vec pristojnijen japanskom (sa tokijskim akcentom) kaze "Kobe" i klimne glavom.
I tako sam stigao u Kobe, ajde sad nek neko kaze da ne znam japanski.

Ssissanje u Kobeu, prosecna cena 3000 jena. Oko 40 maraka. Mene nesto zaboli oko
srca. Inace sam se pitao zasto se Amer i Madjar (iz moje kuce) ssissaju uzajamno
masinicom (skoro na celavo). Sva sreca pa su tipovi iz aiesec-a znali za
najjeftinije mesto (koje i oni koriste). Samo 850 jena. 14-15 maraka.

Ulaz kod frizera, ubace se pare u automat, automat izbaci kusur i kartu za sisanje.
Unutra, masovna proizvodnja: 10-12 frizera sljakaju, njih troje brinu o redosledu
pacijenata. Dodje moj red, tip iz aieseca objasni sefu sta da radi i ode na drugi
kraj sale da se i on osisa. Tip pocne. Odmah provalim, skida mi suvise malo kose.
Kako objasniti japanskom frizeru sta hocu? Da zovem svog coveka, ne vredi, i on je
vec u procesu. Bilo je lakse no sto sam ocekivao, uostalom frizer iovako moze samo
da skrati kosu. Pokazem prstima duzinu i on shvati. Zavrsi. Skine mi prekrivac,
desnom rukom ispod ogledala otvora mobilni, recimo, lavabo (sa sve tusem i cesmom),
desnom mi gura glavu na dole(nad lavabo). Prekrije vrat novim peskirom, pocne da
mi pere kosu. Zavrsi i pokaze mi da operem lice. Posle mi pruzi nov peskir za lice.
Vec mu je u ruci fen. Osusi, Procetka me, pita "Good?" Sta da kazem? Sve to za samo
850 jena.

Osim karaoka, omiljena zabava - kuglanje. Zgrada od 5-6 spratova, na svakom spratu
po 50 staza, na svakoj stazi moze istovremeno (zajedno) da igra 8 igraca. Morali
smo da sacekamo praznu stazu. U odnosu na evropsko: staza duza, kugla sa rupama za
prste (kao u Kremenku), staza bez ograda sa strane. Kugla veca, kegli 10.

1. igra - bio sam bolji samo od devojaka.
2. igra - nisam bio bolji ni od koga.
Posle sam ih sve zvao na basket sledece nedelje.

Studenjak u Kobeu: strogo odvojeni muski i zenski blok, u zenski blok muska noga ne
sme da kroci. Obrnuto sme, nezvanicno. Sobe male, ali jednokrevetne (nisam video
dvo i trokrevetne). Nema kupatila u sobama. Zajednicka kupatila: a) ruzna i stara,
u drugoj zgradi, dzaba b) nova, na karticu. Kupi se kartica, ubaci se u
predvidjeni prorez, dok traje kartica, ima vode. Nije redak slucaj da kartica
istekne u sred kupanja.

Igrali smo stoni tenis, odrao sam tri Japanca. Onda su doveli Japanca koji je odrao
mene.

Upoznao sam jednog studenta iz Gane. Crnac, ima dva oziljka na licu, simetricna, od
ispod oka preko obraza do ispod uveta. To je ritual njegovog plemena, ti oziljci su
simbol lepote.

Pripremao sam teren za Tokijo i ispitivao mogucnost da tamo prespavam u necijoj
kuci. Tamo o meni treba da brine lokalni aiesec. Ovakav neskroman kakav sam, pitao
sam da li je moguce da u Tokiju ostanem dva dana, a mozda cak i tri!!! Ponudili su
mi da ostanem cetiri.

U sledecem broju, citajte:
Cetiri dana u Tokiju!


A svakome ko me pozdravi, kazite: "Jao, bas mi je juce porucio da vas
pozdravim..."

Rodjeni politicar.

A ovo je cestitka za Ivana, za njegov PRVI rodjendan:
***********************************************************************
Dragi Ivane,
Sa obzirom na cetvrt-vekovno iskustvo u slavljenju rodjendana, saljem ti ovom
prilikom odgovarajuce "Uputstvo za rukovanje Prvim rodjendanom", i to u 10 tacaka.
Elem:

1. ujak je uvek u pravu;
2. pravi se da nemas pojma zasto su se svi ti ljudi okupili, oni to ocekuju od
tebe;
3. trazi da te svi konstantno zabavljaju, sad ih je najlakse ubediti;
4. svima objasni da nisi vise mali i da imaju da se odnose prema tebi sa duznim
postovanjem;
5. nemoj da mesas pica, ne valja to, veruj ujki (to cemo kad se vratim);
6. ako se zatekne neka zgodna devojcica, ne propustaj priliku;
7. svima objasni da je za dobru rodjendansku zurku potrebna bar jedna od sledece
dve stvari:
a) da bar jednom, zbog buke, pozvana od strane komsija navrati patrola;
b) da se sutradan bar 30% prisutnih ne seca bas celog toka zabave;
8. kad budu hteli da te posalju na spavanje, ne daj se;
10. pazi kad budes razvozio ljude kucama.

Drzi se ovih pravila, i Prvi rodjendan ce biti uspesan!

Zeleni gavran, zabac vran, jos jednom - srecan rodjendan!
(inspiracija: Vita jela, zelen bor...)
Od tvog ujaka, na ivici sveta (svesti?)
**********************************************************************

 


Amika.rs