Amika.rs

Игор Анђелковић - Кобе - Јапан



U MIRISU SAKEA I TREŠANJA U CVETU

MAILS OF JAPON - 3.

Date: Tue, 24 Mar 10:44:56 +0900
From: Igor Andjelkovic

Eto mene opet. Danas sam otkrio da ste dobili samo prvu I trecu poruku. Druga se izgubila negde usput zahvaljujuci mom znanju japanskog.. Sta ja znam kako se pise INBOX, kako OUTBOX a kako SEND NOW? Tako da vam sada saljem sastavni deo jucerasnjih tekstova.

Dopuna prosle poruke: u japanskim hramovima se osim statua: biljke koju mi znamo kao patlidzan (sreca) I zivotinje koju mi znamo kao krava(izdrzljivost), nalaze I dve lisice. Sta one predstavljaju, nisu znali da mi kazu. Saznacu kasnije.

Ceo saobracaj je baziran na vozovima. Svaki voz moze da primi po par a mozda I vise hiljada ljudi (nisam brojao). Vozova ima na svakih najkasnije 5 minuta, u spicu na po 3 minuta. Na peronima su iscrtani simboli koji oznacavaju mesta gde ce se po zaustavljanju voza naci vrata. Dok cekaju, ljudi prave redove po dvoje za ulazak. Vrata nikad ne promasuju mesto na kome treba da se nadju.

Osim nacionalne kompanije (zeleznicke), postoje I dve privatne. Sve u svemu, tri pruge na uzanom prostoru.
Iznad ulica ima neuobicajeno mnogo elektricnih kablova.

Za pokretne stepenice postoji nepisano pravilo: ko ne zuri I stoji na stepenicama, staje na desnoj strani. Leva strana je oslobodjena za one koji zure uz I niz stepenice.

Jesti u restoranu je daleko skuplje nego pripremiti hranu kuci. Prosecan obrok je od 600-900 jena. ( jen:$ = 130:1 ; $:DM=1:1,8). Jabuka kosta 1$; Walkman kosta oko 100$; Najskuplja stvar je saobracaj.

Firma u kojoj sam postoji 5 godina. Oko 50 zaposlenih. 1. Aprila je useljenje u jos jedan (novi) office. Trenutno je u toku zaposljavanje novog osoblja.

U firmi, osim Japanaca rade I: 2 Kineza, 1 Tajvanac, 1 polu-Svedjanin (majka mu je iz Svedske, evropski tip (nije Japanac-nema kose oci, nije nizak...) a ne zna ni jedan jezik sem japanskog),1 Srbin...

Trenutno mi je posao da ucim C++ da bi posle mogao I da radim nesto korisno. Sa obzirom da su svi ovde trenutno zauzeti, uglavnom radim potpuno sam. Za par nedelja se ocekuje dolazak, kako sef kaze, "Superprogramer"-a iz Kine koji ce da me uzme pod svoje.

Firmi sam prvi praktikant.

AIESEC-u sam takodje prvi praktikant (posle 4 godine).

Prva AIESEC zurka odkako sam stigao dogodila se juce. Rostilj negde iza Osake. Zbog jakih vetrova, vreme se brzo menja: 4 puta je padala kisa I opet se vracalo sunce. Raspored: u desnoj ruci-stapici za jelo za przenje I klopanje; u levoj-kisobran. Pivo ili sake-negde sa strane. Bilo je puno nepoznatih ljudi ali su svi super. Do sada najbolji dan u Japanu.

Svaka trece-cetvrta devojka zna da svira klavir. Organizovali su prirucne karaoke. Sva sreca pa nisu imali ni jednu pesmu na engleskom.

Isped prometnih mesta, cesto se nalaze devojke sa psima obucenim za traganje za zatrpanima (rescue dog). Ljudi dodju, pomiluju psa I ubace koju paru. Novac ide za obuku tih pasa.

Tajvanac iz firme (mister Yo) zna da na sprskom kaze: "Kako ste" I "Dobro".

Japanski studenti ne studiraju u gradovima u kojima zive. Svi su razbacani po celom ostrvu. Blizu mene ne stanuje niko od ljudi iz AIESEC-a. Najblizi je 6 stanica daleko (druga strana grada).

Velika vecina studenata radi part-time (poslovi koji se placaju po satu).

Do sada sam obisao: muzej-akvarijum u Osaki (vanredno lud dozivljaj - imam I slike) , najpoznatije lokalno izletiste u kome se nalazi puno tresnji (bas su nesto pocele da cvetaju) i manje-vise sve delove Kobea.

Lokalna robna kuca ima 15 spratova. Povrsina svakog sprata je ogromna. Samousluga je na tri sprata.

Platu dobijam za mesec dana unapred.

Taksiji uvek imaju potpuno cist I ispeglan beli cipkasti prekrivac preko sedista za putnike.

U firmi sa posebnih zvucnika u radno vreme pustaju klasicnu muziku (valjda povecava produktivnost). U svakoj radnji I ustanovi nesto svira svo vreme. Cak I semafori na ulicama piste kada je zeleno svetlo.
Do sada sam video samo jednu radnju u kojoj se ulazna vrata ne otvaraju automatski.

Za komunikaciju izmedju zaposlenih koristi se CCMail (vrsta internog e-mail-a).
Par poruka koje mi je CCMail-om poslao neposredni sef: Prva o pointerima, druga o zaposlenima:
" Pointers is something like people*s heart, value is just a word.For instance, I want her heart rather then her sweet words, because I can change it.Isn*t it nice example?"
" In BW (BrainWorks - ime firme) we don*t call employee. We are all creator of BW. Let*s create together."

Nijedna cena nije stvarna I konacna. Na sve se placa I neki porez od 5% koji nije uracunat u cenu u izlogu.

U robnoj kuci, na mestu gde se prodaju fotelje, svi izlozeni primerci su puni. Dve devojke citaju, tip spava, stariji gospodin je zauzeo fotelju koja moze da se ukljuci da malo protrese telo (bas se tresao kad sam prolazio). I niko ih ne dira.

Razgledao sam tehnicku robu. Cim sam pipnuo jedan walkman, zaurlao je alarm. Pravio sam se Englez. Od tad vise nista ne pipam.

U kuci imamo televizor cija je dijagonala oko 1,5 metar.
TV nema daljinski. Video nema daljinski. Svi klima-uredjaji u svim prostorijama imaju daljinski.

Svi u firmi su krajnje ljubazni.

Dosadasnji zakljucak: Da sam ja birao I zamisljao kako ce ova praksa da izgleda, ovako dobro je ne bih zamislio.
To vam je uglavnom sve, mozda danas posaljem jos jedan nastavak...
Igor

Pazite ovako:
Pola litre mleka dnevno ne pijem ni kad sam kod kuce. Imam ga, dobro je za ujutru za corn flakes, brzo se spremi. Necemo preterivati.
Danas sam dobio kartu za voz za tri meseca i ID kartu za strance (vise ne moram da nosim pasos sa sobom).
Sutra je zuraja posle posla (firmina). Ja sam glavni glumac.
Prekosutra je preseljenje dela stvari (novi office). Fizikalisemo.
Prolepsalo nam se vreme.
Pozdrav Igor

Date: Wed, 25 Mar 09:10:22 +0900

Eto me...
Zurki ovde do pre tri dana nije bilo ni za lek. Sad su se ljudi nesto popalili. Valjda sam pozitivno uticao na njih. A sutra je fizikalisanje (pocinje seljenje). I ajde se malo odmorite od mleka i jaja, jos mi samo fali da bude i ono "pazi kako prelazis ulicu" i "hladno je". Bas sam neki dan video jetija da seta ulicom...a pingvini su pili jogurt na cosku...

Uputsva za posteljinu mogu, mada mi je masina prilicno priprosta. To sa temperaturama bas i ne podrzava. Za onu drugu ne znam (imamo dve masine). Voda je topla ali da li je bas 90 stepeni...ne bih da guram ruku da proverim...ili da ubacim jaje sa posteljinom pa da ga izvadim za tri minuta pa ako je tvrdo-skuvano...

Dobro jutro zelim...
Igor

Date: Mon, 30 Mar 13:26:09 +0900
From Igor Andjelkovic

Eto mene...
Kuvanje je u redu. Jaja i krompir su najisplativija investicija i najbrze se spremaju. Zaboravih da pomenem i toster koji takodje ovde egzistira, tako da su mogucnosti skoro neogranicene. Jedino mi nedostaje masina za sudove. Narocito posle mog kuvanja rucka...

Uvece dodjem kuci izmedju pola sedam i pola osam, zavisi da li zaglavim u samoposluzi ili na nekom od ostalih spratova. Taman za veceru, odgledam malo TV ili ispeglam nesto za sutra, a ponekad Madjar i Amer uzmu kasetu iz video kluba pa odgledamo neki film (engleski ili americki, sa titlom na japanskom).

Sto se pranja tice, program je univerzalan. Onaj vuneni dzemper je vec preziveo jedno pranje i nista mu ne fali.
Satelita nema. Sve preko socijalne televizije (drzavne) se placa. Imam osam kanala koji ugusise sa baseball-om.

U Kobe su pre par dana stigla deca iz Beograda. Posle zemljotresa su japanska deca bila u Beogradu, a ovo je sad kao uzvratna poseta. Vec u subotu su mi nabavili njihov plan razgledanja Kobea i kontaktirali sefa organizacije. Verovatno cu u subotu da idem na neku zabavu koju pripremaju za njih da malo vezbam srpski.
To vam je sve za sada, cucemo ce...
Sin

Evo me...
Deca ne ostaju mesec dana nego 10 dana. Tako sam bar ja cuo.

To sa konzervama je u redu, ali da li vi znate da prepoznate konzervu sa gotovim jelom? Cisto ono, kako se pise? Nego, uvek zaboravim...dajte neko jelce da utrosim par plavih patlidzana, vec mi dugo stoje.
Za muzeje ne brinite...

Sto se tice japansko-engleskih recnika, imam ih ovde koliko hocu. Sve je to super, samo je problem sto je to japanski pa su japanske reci u svakom slucaju napisane japanskim slovima. Morao bih prvo da naucim japanska slova (izgovor) da bih mogao da ih koristim. A englesko-japanski nisam nigde video. A i osecam da je cena po usima.

Baseball je tako glupav sportic da je to cudo jedno. A njima su ovde uvek puni stadioni...
Pa se cujemo
----

Date: Tue, 31 Mar 11:13:19 +0900
From: Igor Andjelkovic


Recept primio, i ovde je sve po starom
Igor

Sad sam ja skapirao...ja imam vecu platu od vas oboje...
...i to zajedno...
Igor

Sada je kod mene podne. Racunaj vase vreme pa dodaj 7 sati.
Juce je bilo super vreme sa preko 20 i nesto stepeni, sad smo na oko 10 sa kisom.

Bilo je kao useljenje, novih 11 faca je predstavljeno ostalima, pola ljudi odavde je otislo tamo. Najzad vise nije tolika guzva. Sad ce verovatno i ovde da bude malo prerasporedjivanja. Ima dosta praznog mesta, valjda ce tako i da ostane.

Ajde, moram da palim na rucak.
Pozdrav,
Gladni Sin

...Bas lepo, evo i ja sam ovde na plazi...sad je malo granulo sunce.

Juce sam prvi put u zivotu pravio spagete-proradile su.
Prosle nedelje sam prvi put u zivotu kuvao krompir-i on je proradio.
Pre par dana sam spazio bubasvabu na plafonu moje sobe-i ona radi (brza ko
strela).

Ima li neki domaci lek protiv bubasvaba? Neki koji je nepoznat japanskim bubama?
Imaju ovi ovde svu silu sprejova i ko zna cega sve, samo moram da se malo
raspitam koliko je neskodljivo.

Veceras je opet kao neka zurka. Ide deo firme da se posadi ispod drveca tresnje
i da udise miris tresnjinog cveta i sakea. Pa ko prezivi...

Idem, mozda danas napisem jos jednu poruku.

Igor

 

Amika.rs