Amika.rs

ОСМЕХ ВИЗАНТИЈЕ - Интернет-роман Отворена књига


VIRTUELNA KNJIZEVNOST - Osmeh Vizantije

Odluka romansijera da internet iskoriste kao medij pisanja ili, bolje
receno, artikulacije napisanog tesko se moze razumeti bez svesti o jednom
vaznom aspektu knjizevnosti. Literatura ne tezi samo da bude literarna, ona
zeli da bude i aktuelna - da progovori o necemu sto se dogadja u momentu
govora, da uhvati trenutak u mrezu vecnosti, da zamrzne prolazno
raspolozenje i ovekoveci nesto sto je efemerno. S druge strane, knjizevnost
ne zeli da u svom procesu zadrzi mehanizme realnosti, nego hoce da da
aktuelno i stvarno podvrgne mehanizmima mimezisa.

U potrazi za literaturom koja bi se u isti mah priblizila dokumentu i
eksperimentu stize se do "otvorene knjige", teksta koji je sazdan od
fragmenata sudbina, linkova prica, digresija, onoga sto bi, zbog vizuelnog
aspekta, tipografije i digresivne forme, Rejmond Federman nazvao
"tipografskom razuzdanoscu" i "paginalnom sintaksom". Sa otvorenom
knjigom, na delu su infiltracija i implantacija, protok teksta u globalnoj mrezi.
Tako knjiga postaje koncept, ostvarenje unapred smisljene ideje koje ne
racuna sa improvizacijom i nadahnucem, ali racuna sa logikom slucajnosti.
Otvorena knjiga gradi se na drasticnom sirenju dijaloskog prostora,
umnozavanju glasova i perspektiva.


U internet romanu Milivoja Andjelkovica "Osmeh Vizantije" (Apostrof,
2003) caskaci sa Serbian Café-a su tvorci i junaci knjige, hor disonantnih
glasova od kojih svaki specifikuje razliku. Raspravljajuci o najrazlicitijim
temama, socijalnim, politickim i umetnickim, ovi ucesnici modernog
tehno-simposiona dolaze i do rasprave o samoj otvorenoj knjizi, koja
upravo nastaje, sklapajuci se od razlicitih fragmenata i struktura. "Ali kako
savladati stvarnost?" pita jedna od ucesnica, i dodaje: "Tradicionalan tekst je
postao tesan, svest trazi visedimenzionalan prostor koji ne sputava duh.
Razliciti glasovi sa suprotnih strana globusa u istom duhovnom prostoru?
Kao komadi razbijenog ogledala koji odslikavaju novu i dublju realnosti od
one koja je ispred njih".

Otvorena knjiga je, tako, knjiga koja nastaje zahvaljujuci kompjuterskoj
tehnologiji i opstaje na granici dva medija, papira i ekrana. Tehnologija
osporava knjigu kao legalan, sveti i nepromenljivi dokument. Naime, knjiga
je simbol centralizacije informacije, a kompjuter njene disperzije; kompjuter
redefinise funkciju teksta i funkciju jezika, pa cak i njihovu samu prirodu.

U otvorenoj knjizi, po recima samih njenih junaka, postoje narator, koji
jeste i nije pisac, i projektovani citalac. U njemu se preplicu pojedinacna
percepcija i bezlicna informacija, cinjenice i praznoverice, refleksija,
autoreferentnost, istina i iluzija. Spisateljska invencija dobice neophodan
dodatak u vidu informacije, potrage, procesa saznavanja. Otvorena knjiga,
takodje, nema umetnicku autonomiju, niti je podatna samoizolaciji. Njena
izolacija je nemoguca, kaogod ni njena samodovoljnost, jer bi tako izgubila
svoj zivotni kontekst. Otvorena knjiga ne moze da bude svet za sebe - ona
postaje dogadjaj u svetu, cvoriste razlicitih informacija i gledista, prigrlivsi
ideju razmene kao bazicnog mehanizma.


Opiremo se i pamcenju i zaboravu, kaze jedna junakinja Andjelkovicevog
otvorenog romana. I doista, otvorena knjiga je mogucnost bega od tiranije
informacija tako sto im se pruzi neogranicena vlast.

VLADISLAVA GORDIC-PETKOVIC

“Danas” - COM_MEDIA sreda, 29. januar 2003. i

“Virtuelna književnost”, Zavod za udžbenike, Beograd, 2005..


Amika.rs