Amika.rs

Елеонора Лутхандер - Стокхолм - Шведска


PIVO U NOBELOVOJ BIBLIOTECI!
(Ko je rek´o živeli?)*

IN VINO VERITAS - IN PIVO POESIA

Na proslogodisnjem oktobarskom festivalu piva predstavljeno je novo pivo
"Luthander", u cast osnivaca najstarije pivare u Svedskoj, Obru (Åbro)
pivare. Nju je 1856. osnovao cukundeda moje dece, kraljevski oficir, Per Waste
Luthander
. Za glavnog pivnicara doveo je nadaleko poznatog majstora za
pivo iz Bavarske.

Na etiketi pise da je to "pivo za prijatelje i obroke", pivo za slavlje i
svakodnevnu upotrebu, jacine 5,2 %. Ambalaza je klasicna, staklena pivska
flasa smedje boje od pola litra. Crvenim slovima, ukoso na zutoj podlozi
pise "Luthander" i izgleda ovako..

Zasto ovo pisem? Ovo nije neka reklama za pivo, vec za poeziju. Ja sam
pesnikinja koja se iz udala "za svedsko pivo" iz neznanja ali iz ciste
ljubavi.

Sada se postavljaju dva pitanja: Da li su na policama za knjige u
Nobelovoj biblioteci poredjane pivske flase sa mojim prezimenom, i da li u
elitnom restoranu "Sjöpaviljongen", na samoj obali jezera Melaren u
Stokholmu, serviraju moju dobro ohladjenu erotsku poeziju uz večeru i sveće?

Ili je na meniu ovo?

Kakva zbrka! Ali, ako je u vinu istina, onda je iz prilozenog u pivu -
poezija! Ovo zaista lici na bajku o Pepeljuzi… jer, ruku na srce, koliko
pesnika ima jos za zivota "svoje brend"? I to u Nobelobj biblioteci!

Ali, nisam jedina. Jos jedna nasa cura, koja radi u skoli, ima jedno drugo,
"pivsko" prezime. Sada to konkurentsko svedsko pivo, uci decu srpski u
nastavi maternjeg jezika! Ali, posto doticna nastavnica ne pise pesme, ona
se verovatno zato i preudala, i to za srpskog pesnika. Jos jedan dokaz nase
teze: IN PIVO POESIA!

Samo, ko zna kako se "pivo" kaze na latinskom? Ako je kao "vino", onda je - pivo. Ajde, ko je rek´o živeli?

*Korenje je pustila*
*pivska flasa*
*u ruci mu procvetala *
*podize je Jasa!*

Pivo "Luthander" inace ima jaku aromu hmelja, a pomalo gorki ukus, pri
gutanju dobija na sladosti… Kada ga je pesnik Brana probao (dve, tri flase
sam prosvercovala do Beograda uvijene u hulahopke i dzempere), pohvalio je
pivo rekavsi:

- Bogami, dobro je! Mora da je dobilo naziv po tebi.
A onda je zadovoljno izjavio:
- Probao sam Eleonoru! *

E, nije mene nego tog dedu!

Kakva zbrka! A prozni pisac, zvani "Asi" odmah je odneo kuci jednu flasu
piva "Luthander" na analizu svojoj sestri koja je "magistrirala na surutki i
hmelju". Povratna informacija je bila: "Ima hmelja, vidi se da nije
industrijsko!

Ovo pivo je vrlo ekskluzivno i ne prodaje se u drzavnim prodavnicama
alkohola. Ima ga samo u otmenim restoranima, a privatno lice mora da ga
naruci, iskljucivo preko prodavnice, od pivare koja se inace, nalazi u selu
Vimerbi, nedaleko od Stokholma. Zapravo, sa stanovnista drzavne prodavnice,
pivo "Luthander" mora biti "uveženo" i tretirano kao bilo koja druga ekstra
narudzbina, na primer, kao i neki specijani "Sardonaj" iz Australije.

Kako je procurila vest da se porodično pivo opet toči posle 150 godina, nasi
prijatelji su stalno pitali kada ce vec jednom da probaju to pivo. Mi smo
govorili: Evo, samo sto nije stiglo… Procedura sa papirologijom trajala je
oko dva meseca, kao da uvozimo slona iz Indije!

Kada je moj sin najzad trijumfalno doneo kuci jednu gajbu da častimo ljude, njegov najbolji drug je rekao: "Steta, pivo je ekstra, ali tvoj cukundeda mora da okrece u grobu".

Razlog je zapravo to, što moj sin uopste ne pije pivo!
Jedva da je i okusio ovo "svoje rodjeno", iako se lavovski borio da ga
nabavi. A ja sam kao "prava plavusa" sa prvom slobodnom flasom piva
"Luthander" koja je došla do mene, otišla u kupatilo i oprala kosu! I da
znate, "drzi frizuru"!

To jedina "materijalna" korist koju mi, Luthanderi, imamo od tog slavnog piva, jer je "deda Pera" posle deset godina, 1866. godine, prodao pivaru…

Kakva zbrka! Ko je rek´o živeli?

Eleonora Luthander


Amika (verat.net) - Eleonora, odlično! Prava mera života i priče koji se mešaju i prepliću...

Eleonora (gmail.com) - Ja sam se pišući to lepo zabavljala, nadam se da će i čitaoci.

Amika (verat.net) – Hoće, zahvaljujući vama i švedskom Vajfertu upoznajemo Švedsku iznutra. Postoji li mogućnost da vam onog slona iz Indije ipak isporuče?

AMIKA.rs postavlja

NAGRADNO PITANJE ZA ČITAOCE:

KOJE PIĆE PIJE SVETA LUCIJA STOKHOLMSKA?

Ako niste sigurni, ovaj link će vam pomoći u odgovoru.

Amika (verat.net) - Света Луција пије, наравно О В О, али и нешто жешће, такође ексклузивно

Rade B.V (ptt.net) - Овог пута си погодио, али битни детаљи, суштина... То ти је опет измакло.
Даклем, овако:

Света Луција зна да је суштина свих добрих ствари у правом миксу елемената; светитељска библиотека очигледно обухвата и дела античких филозофа.

Она пије, искључиво, ТРОФАЗНИ ШАТЛ. Нисте чули за то пиће? Сами сте криви, треба да се дружите и са светитељима. ТРОФАЗНИ ШАТЛ су два пића, распоређена у тростепени узгон – од инвенције преко имагинације до меко осенчених визија.

Прво, инвенција – то даје ОВО ПИЋЕ.
Друго, имагинација – то вам дарује СЛЕДЕЋЕ ПИЋЕ.
Треће, меке визије које можете да сенчите по жељи – то је ОВО, ТРЕЋЕ ПИЋЕ.

И тако – ТРИ ПУТА.
После тога можете да се дружите и са светитељима.

Eleonora (gmail.com) - BEZ INTERNETA U BELUM NOCIMA

Trenutno nemam internet.Trckaram u biblioteku svaki dan. Za "dž" je doduse, ali vrvi od nekih neistusiranih "citalaca", koji satima rade neke sumnjive, u stvari besmislene poslove na netu i blokiraju mesto po ceo dan. Ovde su biblioteke vecinom svratiste za mentalno poremecene ljude i prosjake, koji tu dodju da se ogreju i naravno da nas pritom u opste ne citaju. Dzabe smo pisali… Ali nas zato bebe "glodju" jer ovde dolaze novopecene mame sa gigantskim kolicima koje daju bebama knjige da ne placu kada ih svrbe zubici, dok one biraju CDove sa filmovima…

Ja sada imam neku "kuku" za internet, ali masina vise nece. Ovaj jadni laptop se polako gasi. Neka, napisao je mnogo knjiga i prevodio cudesnu poeziju. Cast i slava, umirucem! Trebala bi da ga uskoro sahranim u obliznem parku, kao kuce.

A samo pre nekoliko godina bio je to mlad i opasan pitbul terier od kompjutera, ali ja tada nisam imala para za internet. Zato sam danju isla sa laptopom po celom stanu ne bi li tako mrsila "sajber konce" komsiji. Surfovala sam u ormanu, na toalet solji, a u raznim pozicijama na prozoru obavljala nepohodnu korespodenciju sa izdavacima i kolegama piscima. Nocu sam "krala" intrenet komsiji ispod prozora, sto nije bilo moguce za vreme nordijskih "belih noci"…

Na kraju je me je rodjeni sin uhvatio na delu. Izgrdio me je kao malo dete, a ja sam se branila da sam postala mesecar i da dobijam internet sa zemljinog rotirajuceg zavodnika, a da usput jos i setam kuce. Sutra je mamin sin uplatio bezicni internet. Ali mi je odrzao veliku govoranciju u stilu kako druge mame zaradjuju pare, varaju muzeve, bave se jogom i politikom, a njegova - cuci u zbunju sa lapopom i pise pesme.

Ovo nje pismo iz Norveske, nego mejl iz Svedske. A ja se zovem Eleonora, ali se mucim kao Isidora.

Sada je Badnje vece u Stokholmu. Sedim u interent kaficu i saljem ovaj mejl. Oko mene su samo ljudi koji ne slave protestantski Bozic i svi oni nesretnici iz biblioteke, koja ce biti danima zatvorena.

Amika (verat.net) - Eleonora, negde sam pročitao sledeće:

DOK MI SPAVAMO NEKO NAS PREVODI

Baš tako, svetlo plavim, snenim slovima. Laku noć vam želim!


Amika.rs